Što je psihoterapija?
Psihoterapija je proces kojim se bavimo psihičkim problemima putem komunikacije i izgradnje odnosa povjerenja između terapeuta i pojedinca. U psihoterapiji terapeut podržava klijenta na putu osobnog rasta i različitim kreativnim tehnikama pomaže mu suočiti se s vlastitim problemima i pronaći adekvatne odgovore i načine njihova rješavanja s ciljem postizanja bolje funkcionalnosti, cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva. Psihoterapija nije namijenjena samo osobama koje imaju dijagnosticiran psihijatrijski poremećaj već svim osobama koje žele rasti kao osobe i biti učinkovitiji u životu.
Psihoterapija je nezavisna znanstvena disciplina koja se prakticira na naprednoj, kvalificiranoj i znanstvenoj razini. Pokriva široki spektar pristupa i metoda temeljenih na utvrđenim teorijama, metodologijama i istraživanjima.
Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije. Psihoterapeut nudi povjerljivo i privatno okruženje u kojem se na siguran način mogu istraživati i prerađivati teška iskustva. Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utječe na uspješnost psihoterapije.
Više o psihoterapiji pročitajte u brošuri Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske: http://www.savez-spuh.hr/wp-content/uploads/2014/01/brosura-psihoterapija-web.pdf
Tijekom života svi ljudi ponekad dođu do točke kada jednostavno ne znaju što bi dalje, kada upadnu u krizu i razviju neke probleme i simptome koji ih ometaju u svakodnevnom funkcioniranju. Dolazak na psihoterapiju pokazuje da ste odgovorni prema sebi i drugima i da ne zatvarate oči pred problemima.
GESTALT PSIHOTERAPIJA
Cilj Geštalt psihoterapije je povećati svjesnost o načinu kako se ponašamo, razmišljamo i osjećamo u svakodnevnom životu. Kada znamo što i kako radimo, veća je vjerojatnost da ćemo nešto promijeniti u životu. Geštalt pristup osobi je holističan. Ljude se ne može razumjeti ako ih se izolira iz njihovih okruženja ili ako se izolira psiha od tijela ili duše. Iz Geštalt perspektive, svi navedeni aspekti naše egzistencije su međusobno povezani u cjelinu.
Kognitivno- bihevioralna psihoterapija (KBT) jedan je od najraširenijih terapijskih pravaca. Relativno brzo i efikasno može pomoći u ublažavanju i uklanjanju neugodnih simptoma, stoga ju klijenti često odabiru.
KOGNITIVNO-BIHEVIORALNA TERAPIJA
Kognitivno-bihevioralna terapija je direktivna, visoko strukturirana i vremenski ograničena.
Ova metoda fokusirana je na aktivno djelovanje u rješavanju konkretnih problema te na sprječavanje razvoja potencijalnih psihičkih bolesti.
Kognitivno-bihevioralna terapija razvijena je iz znanstveno osnovane teorije prema kojoj ljudi u teškim ili bolnim situacijama u životu mogu razviti smetnje u mišljenju, odnosno distorziju mišljenja zbog koje nisu u stanju racionalno pojmiti stvarnost i prilagoditi svoje ponašanje te tako prebroditi životne nedaće.
Osobitost kognitivno-bihevioralne terapije čine domaće zadaće kojima pacijent u svakodnevnom životu provodi ono što je naučio od terapeuta. One mogu uključivati jednostavno vođenje bilješki o svojim osjećajima, raspoloženjima i brigama, zapisivanje aktivnosti tijekom dana ili provođenje nekih svjesnih i namjernih promjena u ponašanju.
REALITETNA PSIHOTERAPIJA
Realitetna terapija je psihoterapijski pristup u kojem se terapeut kroz proces samoprocjene povezuje s klijentom razumijevajući intrinzičnu motiviranost klijenta, izvore teškoća koje klijent navodi i namjenu ponašanja koja klijent prakticira. Terapeut klijentu nudi drugačiju perspektivu i suradničko vođenje što klijentu omogućava pronalazak novih, boljih načina za postizanje osobnog zadovoljstva.
Razumijevanje ljudskog ponašanja i teškoća klijenta realitetni terapeut bazira na Teoriji izbora. Teorija izbora je razumijevanje ljudskog ponašanja temeljeno na kibernetici drugog reda. Ljudski organizam je zatvoreni sustav čije je funkcioniranje motivirano iznutra, a ponašanje svrhovito sa ciljem uspostavljanja unutarnje ravnoteže. (https://udruga-hurt.hr/)
EMDR psihoterapijski pristup
EMDR je integrativan psihoterapijski pristup koji se bazira na isticanju značaja postojanja urođenog sistema u CNS ( središnji živčani sustav) koji preko neurofizioloških procesa ostvaruje važnu funkciju adaptivne obrade informacija vezanih za životna iskustva.
Kamen temeljac EMDR pristupa: memorijske mreže su osnova kliničkih simptoma i mentalnog zdravlja.
EMDR terapija može trajati od najmanje 1-3 seanse do godinu i više u slučaju kompleksnih problematika. Vrsta problema, životne okolnosti i entitet traume određuje dužinu terapije. EMDR terapija može biti korištena i u toku rada sa svim ostalim konvencionalnim oblicima psihoterapije.
Rezultati istraživanja sugeriraju efikasnost EMDR terapije u liječenju PTSP-a – APA(2004), NICE (2005). Publikacije o kliničkom radu EMDR terapeuta govore o efikasnosti ove psihoterapijske tehnike i u sljedećim psihijatrijskim oboljenjima:
Panični poremećaji
Disocijativni poremećaji
Anksiozni poremećaji
Afektivni poremećaji
Poremećaji ličnosti
Poremećaji ishrane
Traume prouzrokovane torturom, seksualnim zlostavljanjem
Međunarodne smjernice za tretman:
Američko psihijatrijsko udruženje (APA) ( 2005) provelo je istraživanje o efikasnosti metode EMDR i drugih metoda u tretmanu PTSP-a. Rezultati koje su dobili, pokazuju da je EMDR efikasna metoda u tretmanu PTSD i u usporedbi s drugim metodama ima najviši stupanj efikasnosti za tu dijagnostičku kategoriju.
Izraelski nacionalni savjet za mentalno zdravlje (2002.) utvrdio je da je EMDR jedna od tri metode preporučene za tretiranje žrtva terora.
Efikasnost ove metode u tretmanu PTSP-a je potvrđena i u “Preporukama za kliničku praksu” Američkog psihijatrijskog udruženja (2004) te od Zdravstvenog nacionalnog sustava Velike Britanije (2005).
Od 2013. godine Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodne kliničke smjernice podržale su EMDR terapiju za učinkovito i adekvatno liječenje traume i niza kliničkih patologija.